Intervju sa Mladenom Ćirićem, menadžerom prodaje Vinarije Tonković

Vaša vina Fantazija, Rapsodija i Rose posveta su Francu Listu, njegovom talentu, duhu i dubokoj vezi s bačkim krajem. Zašto ste odlučili da posvetite vina baš njemu?

Dok je bio živ, Franc List je bio veliki ljubitelj vina od kadarke koja su važila za gospodska vina i najviše njegovom zaslugom su se pila na dvorovima širom Evrope. Smatramo da je on delom zaslužan za očuvanje kadarke u Mađarskoj. Tako da je to jedan od razloga što smo naša vina nazvali po njegovim kompozicijama.

Ono na čemu vaša vinarija instistira, to je da se sav posao obavlja ručno. Zašto je u proizvodnji vina to toliko važno?

Taj način proizvodnje jeste skuplji, ali prisustvo ljudskog faktora u većoj količini nam omogućava da izaberemo najbolju sirovinu za vino, da sve procese kvalitetno ispratimo i da budemo sigurni da će proizvod biti vrhunskog kvaliteta.

Vinarija Tonković nalazi se na Bačkim vinogradima i specifična je po tome što na svih 8,5 hektara vinograda gaji samo jednu sortu grožđa - autohtonu sortu kadarku. Kadarku, koja je po koliko-toliko pouzdanim tragovima u ove krajeve doneta krajem XVII veka iz okoline Skadra, sa velikom seobom pod Arsenijem III Čarnojevićem. Otkrijte nam nešto više o toj sorti grožđa i zašto ste se odlučili baš za nju?

Upravo tako. 1690. godine, sa velikom seobom Srba, krenula je i kadarka. Jedno vreme se uzgajala u Negotinu, malo u Šumadiji i na Fruškoj Gori, ali nigde se nije naročito zadržala. Na svom putu ka severu završila je u Mađarskoj, gde se dan danas dosta prave vina od kadarke, jer imaju osnovni preduslov za to, a to je peskovito tlo. Kada je 2008. utemeljitelj vinarije Tonković, gospodin Ignacije Tonković, odlučio da zasadi vinograde, prva misao je bila da napravi nešto autentično za taj kraj, a kadarka to svakako jeste. Međutim, saveti stručnih ljudi bili su da se da se ne sadi kadarka zbog svoje osetljivosti na vlagu, tanke pokožice, neiskustva o toj sorti u Srbiji. Međutim, ta rešenost da vino od kadarke plasiramo na tržište Srbije je presudila, posadili smo kadarku.

Fantazija je 2012. dobila srebrnu medalju u Londonu, na najvećem takmičenju na svetu Dekanteru, sa 91 osvojenim poenom. Rapsodija je na Dekanteru 2017. dobila bronzanu medalju. Kakve su to nagrade i koliko one znače za vašu vinariju?

Znajući da je Dekanter najveće takmičenje na svetu kada je ocenjivanje vina u pitanju, svakako da nam te nagrade izuzetno znače. A još više nam znači kontinuitet osvajanja istih. Svake godine neko vino osvoji makar srebro, što je za Srbiju, u kojoj se vinska scena tek razvija, jako lep rezultat. Na ovogodišnjem Dekanteru Rapsodija je osvojila srebro sa osvojenih 90 poena.

Vinski turizam više je od pukog obilaženja vinarija. Šta on predstavlja za vas lično, a koji je njegov doprinos privrednom potencijalu naše zemlje?

Vinski turizam je grana turizma koji je još uvek u začetku. Zajedničkim naporom vinarija i lokalnih samouprava, ta grana se lepo razvija i ljudi se sve više odlučuju da vikende provedu u obilasku vinarija. Recimo kod nas, na Paliću, pored naše vinarije, ljudima su u ponudi još 7-8 vinarija u jednom krugu od 4-5 km. Kada to uzmemo u obzir, a pritom da je tu i prelepo Palićko jezero, vrlo je jasno da naša privreda može i te kako imati koristi od vinskog turizma.

Vaše vino se na praznik Svetog Urbana šalje poglavaru Rimokatoličke crkve. Kako se to desilo, kako je vaše vino stiglo do pape?

Opet se vraćamo na Franca Lista. Pored brojnih dvorova na kojim je pio kadarku, jedan od omiljenih je bio Vatikan, zajedno sa svojim tadašnjim prijateljem Papom Pijom IX. Tu činjenicu je Ignacije Tonković iskoristio da stupi u kontakt sa Bačkim episkopom i da preko njegovih kontakata pokuša da vrati tradiciju konzumiranja vina od kadarke u Vatikanu. 2009. godine je to i uspeo. Vino je osveštano, poslato u Vatikan i od tada se naša vina piju tamo svake godine na praznik Svetog Urbana, 28. maja.

Kako bi izgledalo vaše imaginarno najbolje vino na svetu?

Ne bih da me ljudi shvate pogrešno, ali naša Fantazija je vino koje je apsolutno po mom ukusu. Lagano crveno vino, elegantno i mekano, ali opet kompleksno i prefinjeno vino u kome se karakter crvenog voća stapa sa začinskim notama, nežnim taninima i razigranom svežinom. Odležava godinu dana u buretu, a na tržište izlazi samo kada je apsolutno spremna. Tako da osim mirisa trešnje, višnje, brusnice i šljive, možete pronaći i mirise crne čokolade i vanile.

Zašto je vino umetnost u boci?

Svaka godina je različita, vremenske prilike su uvek drugačije, nikada vino ne može da bude isto. To je jako težak i stresan posao, kada zavisite od vremenskih prilika na koje ne možete da utičete, i kada svako jutro gledate u nebo i računate da li ima dovoljno sunca, da možda nije premalo ili možda previše. Ujedno je to i lepota bavljenja ovim poslom. To nekako uđe u krv, i sva ta očekivanja i nadanja su strast koja pokreće sve vinare.

Zašto ste se odlučili da podržite Bitef?

Pre svega zbog tradicije. Kada imate festival sa tako dugim kontinuitetom kvalitetnog održavanja svakako želite da budete deo toga. Takođe, kultura je jako bitna našoj vinariji, tako da su ta dva razloga sasvim dovoljna da napravimo saradnju sa Bitefom.