Kada govorimo o arhiviranju, te audiovizuelnim medijima u korelaciji sa izvođačkim umetnostima, mislimo prevashodno na zapis koji će služiti za naknadno gledanje. Pa ipak, u trenutku u kom nedostatak vremena i ogroman protok informacija čitave generacije onesposobljuju reprodukciju, a pomenuti zapis ostaje samo formalni zahtev institucije ili organizacije, postavlja se pitanje potrebe za ovakvim načinom arhiviranja, a samim tim i potrebe za prisustvom.

Kao autore, neumitno nas se tiče u kom su odnosu druge umetničke prakse s našim stvaralačkim tendencijama, a pogotovo ukoliko su ove potonje povezane sa razvojem društva i njegovim promenama. Neku vrstu kontrapunkta novim medijima i mogućnostima beleženja predstavljaju izvođačke umetnosti - pozorište, kreativna drama/radionica, performans - koje uspostavljaju složene realnosti događaja, prisustva „ovde i sada“, uživo. Zbog toga smo rešili da u okviru Polifonije spojimo ova dva procesa i kroz jedan udahnemo život i drugom, i to radionicom koja uživo stvara dramski proces: paralelno, isti taj proces pokušaćemo da zabeležimo medijski, sprovodeći metodologiju koja nastaje takođe prilikom izvođačkog procesa.

Radionica je namenjena mladima, pre svega studentima umetničkih fakulteta i onima koje zanima pretapanje između disciplina i metodologija.